Luka Pavičić, Radoja Racanović i Nebojša Dragomirović su na Uni podijelili 3-5 mjesto sa radovima kreiranim u vrlo različitim stilovima, svaki na svoj način vrijedan i zanimljiv.
Autor će složiti, jedan do drugoga, grupu pojmova iste, maksimalne dužine, širinom ili visinom mreže. Nakon što je postavio blok (3. 4, ili više pojmova) autor će nastojati praviti prolaze (duže pojmove) koji se bočno vežu sa blokom i povezuju ga sa ostatkom mreže. Uspješnost u ovom dijelu posla, onosno povezanost bloka sa ostatkom križaljke je jedan od ključnih faktora kada ocjenjujemo radove u ovom stilu. Ako je blok bjelina odvojena od ostatka mreže ružnim (ima li lijepih?) zidovima crnih polja, sa puno izoliranih polja ili dvoslova, troslovnih kratica I sličnih bisera…, onda je bjelina možda preskupo plaćena. Blok bjelina je najčešće smještena u sredini, ponekad uz lijevu ili gornju ivicumreže, rijetko uz desnu ili donju. Sličan je stil kad autor radi okvir ili prolaze cijelom širinom ili visinim mreže.
Kad se prihvatimo rješavanja ogromna bjelina će se počesto ukazati vrlo neprijatnom - slabom rješivošću ili dosadnim i predvidivim sadržajem. Izgleda da je iskušenje da se bjelina rastegne ponekad toliko jako da se zaborave neki važni kriteriji, uvrste ne baš ispravni pojmovi, ostatak mreže bude nezanimljivo nužno zlo, i najgore od svega, križaljka je nerješiva. Znam da postoje velike bjeline koje su praćene i drugim kvalitetima, no prilično su rijetka pojava i tada možemo govoriti o vrhunskoj enigmatici. Svi težimo tome, nije lako uspjeti.
Svaki će ocjenjivač (urednik, član žirija ili ozbiljan rješavač) imati svoje prioritete čiji će ga sjaj zaslijepiti. Tako žmireći počesto ne vidimo najvažnije - naš rad je namijenjen rješavaču i nužno je da mu prije i iznad svega priuštimo trenutke ugodnog rješavanja, a ako bude i divljenja tim bolje.
Ocjenjivanje bjelina, odnosno radova, navođenjem dimenzija najvećeg pravougaonika (ili više njih) u bjelini je jednostavan metod, ali govori upravo samo o tome - dimenzijama bjeline.
ODSUSTVO DOMINANTNE BJELINE
Autor će početi od pojmova koje smatra zanimljivim, svježim i obećavajućim. Kombinaciju će razvijati sa ciljem da cijela mreža bude što više povezana, da nijedan dio nije odvojen od ostatka te da crna polja i bijele površine budu raspoređene ravnomjerno (lijevo-desno, gore-dolje). Crna polja su najčešće pojedinačna ili u malim grupama (2 ili 3) i to doprinosi prožetosti, odnosno postojanju većeg broja dugih prolaza.
Odakle god krenuo autor neće gubiti iz vida da mu je cilj ravnomjernost, balans, prožetost, skladna cjelina kako u vizuelnom, tako i sadržajnom pogledu. U idealnom slučaju bi bilo nemoguće pogoditi odakle je kombinacija započeta.
Ovdje možemo prepoznati dvije podvarijante ovog stila. Prva (u slajderu lijevo naslovljena sa BALANS) je kad u mreži imamo nekoliko manjih bjelina koje su solidno povezane, nema lanaca ni zidova crnih polja, ali nema ni dužih prolaza, mreža izgleda vrlo lijepo, izbalansirano i autor ima mnogo slobode u biranju pojmova što počesto rezultira vrlo zanimljivim i rješivim sadržajem. Drugu podvarijantu (donji slajder nazvan PROŽETOST) karakterizira naglašena prožetost, odnosno prisustvo dužih pojmova koji povezuju dijelove mreže. Taj zahtjev počesto ograničava izbor pojmova pa se zna desiti, slično kao kod velikih bjelina, da se autor vadi manje kvalitetnim pojmovima, troslovnim kraticama i sl. Kao i kod različitih stilova i ovdje postoje radovi koji su negdje između, odnosno imaju karakteristike obje varijante.
Naravno, kvalitet rada će, kao i u svakom stilu/varijanti, uvijek ovisiti o tome koliko autor uspije postići balans svih kriterija. Zanimljivo je da je kod uspješnih radova u ovom stilu prosječna dužina riječi (PDR) prilično visoka, često na nivou radova sa velikim bjelinama.
Raspored crnih polja je samo mali dio cjeline koja se zove klasična križaljka. Možda ga posebno važnim čini to što je prvo s čime se sretnemo. O drugim dijelovima uskoro na strani KRITERIJI.
Zanimljiva je i vrijedna prepoznatljivost bez potpisa, no izuzetna je vrijednost i raznovrsnosti.
Neki od vrhunskih autora su uspješni u svim stilovima.
BLOK BJELINA
BALANS
PRO@ETOST
Copyright abcitd.com 2016
Iskusno enigmatsko oko će neke križaljkaške autore prepoznati samo na osnovu neriješene mreže. O tome je riječ na ovoj strani - o varijantama raspoređivanja crnih polja, postojanju i obliku bjeline te drugim varijacijama vizuelnog dijela kreacije. Autor će najprije odlučiti (ili mu to ide spontano) koji od nekoliko prepoznatljivih stilova će raditi. Moguće je i kombinirati stilove no najčešće je dominantan jedan.
Priloženi primjeri su izbor iz vrlo skromne kolekcije enigmatskih izdanja koju imam. Nisu ovdje izdvojeni kao najbolji ili bilo šta u tom smislu, već kao radovi koji su prošli filtere urednika izdanja, a ovdje ilustriraju pojedini stil. Ako će ipak biti poređenja radova svakako treba uzeti u obzir godinu objavljivanja.
BJELINA SLOBODNOG OBLIKA
Autor će početi od pojmova koje smatra zanimljivim, svježim i obećavajućim za razvoj kombinacije. U građenju bjeline će imati punu slobodu. Vizuelni dojam je najbolji ako je bjelina smještena centralno. Autori najčešće započinju sastavljanje od gornjeg lijevog dijela gdje razviju bjelinu i onda dalje napreduju prema desno i dolje. U velikoj većini slučajeva (jer je vrlo teško postići slično bjelilo u nastavku), mreža bude primjetno crnja u centralnom, desnom i donjem dijelu. Teže je započeti bjelinu iz donjeg desnog ugla, no imamo i takvih vrlo uspješnih radova. Počinjanje iz sredine počesto rezultira kosim bjelinama (u obliku romboida). Mnogo je lakše raditi kosu (stepenastu) bjelinu koja se penje udesno nego onu koja se penje ulijevo. U prvoj sve riječi u suprotnom smjeru počinju iz prvog slova riječi koja počinje iz istog polja, a u drugoj iz posljednjeg slova. Prva opcija je, kao i počinjanje gore lijevo, lakša jer je lakše (a nekima i prirodnije) pronalaziti (u glavi ili rječnicima) riječi po prvih nekoliko slova.
Ako je autor moćan i fokusiran na vrlo veliku bjelinu rezultat će često biti impresivan, ogromna bijela površina koja neriješena izgleda zastrašujuće. Ako uspijemo odvojiti oči od tog čuda počesto ćemo naći da je čudo ograđeno vrlo čudnim grupama crnih polja, jednoslovima i dvoslovima, da su neki dijelovi mreže minimalno povezani i sl.
